IN MEMORIAM
Radič Nešković (1939 – 2024)
Iz Čačka je stigla tužna vest. U 85-oj godini preminuo je Radič Nešković, nekadašnji član IO Šahovskog Saveza Jugoslavije.
Iskreno verujem da će Radič Nešković u sećanju ljubitelja šaha ostati upamćen ne kao šahovski funkcioner već, pre svega, kao čovek koji je voleo šah i šahiste i koji je, zahvaljujući ličnom entuzijazmu i ogromnoj životnoj energiji, učinio da Čačak polovinom devedesetih godina prošlog veka postane, uz Beograd, najznačajniji šahovski centar Savezne Republike Jugoslavije.
Kao osnivač i direktor „Stočar banke“ i jedan od uglednijih čačanskih privrednika tog vremena, Radič je koristio svoj uticaj da mobiliše ne samo potencijale banke na čijem čelu je bio, već i velikog broja uspešnih privrednih subjekata iz Čačka, a sve radi obnavljanja interesovanja za drevnu igru u gradu na Moravi.
Neću se baviti pukim faktografskim nabrajanjem svega što je učinjeno u periodu između 1993. i 2002. godine, a potrajalo bi, već ću se osvrnuti na samo nekoliko detalja koji najbolje odslikavaju odnos koji je Radič imao prema šahu i šahistima.
Za razliku od većine uspešnih ljudi koje je put naneo u srpski šah i pre i posle njega, a koji su ulagali isključivo u profesionalne takmičarske ekipe na čijem čelu su bili i kao merilo ličnog uspeha računali samo rezultate koje bi postizali na ekipnim takmičenjima, Radič je podjednako ulagao u popularizaciju drevne igre u Čačku. Ljubitelji šaha u gradu na Moravi su tih godina svake jeseni u okviru svojevrsnog šahovskog festivala mogli uživo na delu da vide naše najbolje šahiste, uključujući tu i velikane svetskog šaha. Kruna svih organizatorskih pregnuća tih godina bio je velemajstorski turnir „Stočar banka 96“ koji je sve do nedavno, uz superturnire Investbanke u Beogradu, bio najznačajniji šahovski događaj u Srbiji u poslednjih tridesetak godina.
Radič je paralelno ulagao i u omladinski šah i to je činio na najrazličitije načine. Svoju najraniju takmičarsku afirmaciju, kao prvotimci „Borca Stočar banke“ ili kao učesnici pozivnih omladinskih turnira u Čačku stekli su Ivan Ivanišević, Robert Markuš, Mihailo Stojanović, Miloš Šćekić i drugi.
Radič je imao i jednu, nažalost retku osobinu, kod uspešnih ljudi na ovim prostorima, a to je svest o tome da vreme ne počinje da se računa od njega, ma koliko bio uspešan u tome čime se bavio. Zato je inicirao rad na knjizi „60 godina Šaha u Čačku od 1937 do 1997“ sa željom da se od neumitnog zaborava otme sve što je bilo vezano za razvoj drevne igre u gradu na Moravi. Knjiga je napisana i predstavlja lepo, sentimentalno podsećanje na sve one koji su na neki način utkali deo sebe u šahovski i ne samo šahovski život Čačka. Ovaj tekst takođe duguje poneki zaboravljeni detalj knjizi, koje bez Radičeve inicijative i dalekovidosti, ne bi ni bilo.
Na kraju, bez obzira što sam naveo da takmičarski rezultati „Borca Stočar banke“ nisu bili isključivi motiv za Radičev angažman, oni su prosto morali doći kao logičan ishod višegodišnjeg sistematičnog rada. Borac se iz višedecenijskog sivila prosečnosti za kratko vreme uzdigao do samog vrha … 1996. godine osvojen je Kup Jugoslavije, a 2001. Borac je postao šampion Jugoslavije, etabliravši se u tom periodu kao jedan od 3-4 najjača i najstabilnija šahovska kolektiva u zemlji. Poslednji uspeh ostvaren je osvajanjem trećeg mesta na ekipnom šampionatu Jugoslavije u Budvi 2002. godine, a onda su stigla neka druga vremena i Radič se postepeno povukao iz šaha, ali ga ljubav i interesovanje za igru na 64 polja do kraja života nisu napustili.
Ivan Marinković,
internacionalni majstor, nekadašnji igrač i kapiten „Borca Stočar banke“
P.S. Sahrana i opelo će se obaviti u subotu 27. aprila u 13 sati na Novom groblju u Čačku, parcela N, broj 164
